среда, 27. јануар 2010.

Bivsi i buduci

Dočekala sam jutro seksajući se sa svojim budućim momkom. Loše je spavanje koje počne u sedam ujutru nakon takve noći, a i kratko traje. Dnevne obaveze su me iskoristile još jednom kao medijum sopstvene materijalizacije, a onda sam provela popodne seksajući se sa svojim bivšim momkom. Prevara? Osećanje krivice? Šta će to meni? Ne. I ne. I ovo treće ne. Stvar je bila suviše komplikovana za takav šablon.
„Dušo, ti si alkoholičar“, prokomentarisala sam bez ikakvog prebacivanja i osude. Naprosto sam shvatila o čemu se radi gledajući ga kako temeljno prevrće čašice, stigavši do pola boce rakije, ne računajući ono od sinoć.
„Ma nisam. Samo volim da pijem. Svaki dan.“
Sedeo je za stolom i pio, ustajući s vremena na vreme da mi doda vodu, bananu, kafu, da me poljubi, da obriše sto, opere šoljice... Uopšte svaki čas je nešto sređivao i gajba mu je blistala. Čak su i dečije igračke sve bile uredno napakovane u par veselih kutija i mreža. On je bio napušteni muž, a deca su bila sa majkom. Ja sam bila tu, a on je pio. Sistematski.
„Zato noćas nisi mogao da svršiš?“
„Verovatno“ rekao je bolno okrećući glavu s jedne strane na drugu.
„Šta je, boli te vrat?“ prišla sam mu i opkoračila ga, poljubila u čelo i ispipala vrat i ramena. Čvor do čvora.
Čovek koji sedi na stolici pritisnut ženom koja sedi na njemu nema mnogo načina da ustukne, ali ukrutio je leđa tako da je izgledalo kao da je poskočio unazad.
O, ne. Još jedan isečen, uplašen, uzmaknut, nesrećan muškarac. Njegova tuga je imala miris rakije. Nije mu prijalo masiranje, pa sam ga malo grlila i ljubila u kosu. Ona je lepo mirisala. O bože. Morala sam brzo da plačem, potresno je bilo, pa sam se oprostila pod izgovorom da sam umorna i da idem da odspavam pa se vidimo kasnije, ako bude u stanju. Zašto li me to toliko pogodilo? Samo zbog toga što je on moj budući momak? Ne verujem. Mogu u svakom trenutku to budući da pretvorim u bivši, vrlo sam vešta u tome. Zato što ga poznajem od ranije i što vidim u šta se pretvorio? Srce mi se cepalo, bilo mi ga je užasno žao. Zato što ću ga sigurno povrediti, šta god radila. I šta tu uopšte žena može da uradi? Vesela, slobodna, puna smeha, spremna da raširi ruke i noge u svakom trenutku?
Mislim, treba li žena da učini nešto više od toga?
Pozvala sam bivšeg momka. Da me umiri i uteši. Bio je vešt u tome. A možda je i do toga što je mene najefikasnije tešio seks.
„Našao sam devojku“, rekao mi je bivši, paleći cigaretu dok sam se nameštala da mi češka leđa.
„E? Nazdravlje. Jel` lepa?“
„Ne kao ti.“
„Ti stvarno znaš šta treba da kažeš. Jeli a, jel` se računa seks ako muškarac ne svršava?“
„Ne svršava?“
„Ne.“
„Onda se ne računa.“
„Dobro, znači da sam ti još uvek verna.“
„Ni moja devojka ne svršava.“
„U jebote! Pa kako znaš da ti je devojka?“
I onda smo se cerekali zaverenički, radujući se bizarnosti kao deca čokoladi. Stvarno je kul taj moj bivši momak.
A onda smo se kresnuli još jednom svršavajući zajedno, kao krigle iz kojih peni pivčuga dok se njima kucaju polupijani drugari. Živeli!
Znači alkohol, kako god okreneš.
Mrzim alkohol. Od njega dragi, privlačni i pametni muškarci postaju agresivne budale, brbljive budale, masne i oznojene budale, polupotentne budale. A i smrde. Alkohol ugrožava moj seksualni život. Mrzim ga.
Osim ako moj seksualni život ne ugrožavaju budale.
„O, ne budali ženo, nisi pijana“, rekao je muski deo mog mozga, zvučeći potpuno ženski sarkastično.
„A i seks je svakako precenjen. Pa šta ako moj budući momak ne svršava. Počeće. Ili neće. Šta me briga, bitno da ja uživam.“
„ Uživam?“
„Pa, da, mislim, ložim se svršavam...“
„A zašto se onda krešem sa bivšim momkom? Zašto sa njim uživam više? Zašto plačem?“
„Zato što sam pička.“
Ni jedan razgovor mog mačo principa sa mojim emocijama nije se završio bez suza. Zajebani su muško ženski odnosi.
Opet sam pozvala bivšeg.
„Koja ocena, na skali od jedan do deset?“ pitao me bivši posle kad smo ležali goli i bliski.
„Mi? Uuu, pa desetka. A vi?“
„Jaka četvorka. A vi?“
„Hahahahaaa! Ma mi smo dvojka, bratiću!“
I smejali smo se puno i ljubili se i pričali o tome zašto je to tako.
„Ja mislim da je besmisleno što se muvam sa alkosom i još je besmislenije što ti kao imaš devojku. Milsim, šta će nam to? Osim ako ne treba zbog ovog“, govorila sam držeći mu ruku na grudima. Ispod je tuklo.
„Sigurno je besmisleno. I sigurno treba zbog nečeg. Kako bi inače znali da nam je ovako dobro? Osim toga, puno stvari sam shvatio nekako odjednom. Znam šta žene žele.“
Nisam ga pitala šta, jer je izgledalo da ne želi da deli svoje saznanje samnom, a možda ga najviše nisam pitala jer muškarac u meni nije mogao da podnese da ne dođe sam do tog odgovora.
I tako sam poslala poruku alkosu da nam neće uspeti i da ne želim da se uplićem, da se bojim i tako neke gluposti , nadala sam se da zvuče dovoljno ženskošablonski. I dalje mi je bilo nekako žao, onako baš zbog svega čega neće biti među nama. Ali mi je laknulo. I radovala sam se što ću malo češće da spavam noću. I htela sam, htela sam...trebalo mi je....kao što najsurovijem jebaču po nekad treba nežna i posvećena ljubav, tako i najzaljubljenijoj ženi po nekad treba razbijački seks.....predložio je mačo odgovor na moje premišljanje, na šta sam klimnula glavom, da tačno, ali ima još.
I potrebne su mi nove sandale, odmah. I tašna uz njih. I flert da se slaže uz sandale i tašnu. I moj bivši da pametno komentariše sve nove momente i da mi kaže koliko sam kul. I moj budući, da zbog mene prestane da pije, prosvetli se i zaprosi me, svršavajući kao boca šampanjca.
Oh, znam. Žene žele jednog muškarca, voljenog. I sve ostalo.
„Raskinuo sam s devojkom zbog tebe“, poslao mi je poruku.
„Hvala ti dušo. Mislim da bi trebalo da uvedemo u sistem vrednosti novu skalu bodovanja. Procenti su dobri, recimo.“
„Može. Na svakih 100 procenata, jedan solarni!“
Kad imaš bivšeg dečka, ne treba ti solarijum, došapnuo mi je onaj moj i to je bilo tako ubedljivo da mi je došlo da popijem jedno pivo.